„Ako niste organizirani, kao da ne postojite. Ako želite utjecati, morate stajati zajedno i imati neku vrst organizacije, inače vas uopće ne uzimaju u obzir. Čak i kada ste organizirani, u EU morate stalno dokazivati zašto ste netko koga se ne može zaobići“.
La Via Campesina

U vrijeme globalizacije tržišta, kada hrvatski seljak više ni sam ne zna čemu služi udruga, a čemu zadruga, te se pita zašto je prepušten sam sebi i koliko država vodi brigu o njemu, treba doći u Varaždinsku županiju, u Vidovec, srce povrćarske proizvodnje, u sjedište Poljoprivredne zadruge Varaždinsko povrće. Tu se na jednom mjestu mogu dobiti jednostavni odgovori na gotovo sva pitanja.

Iako i sami više-manje znamo odgovore na pitanja i varijante jednostavnih rješenja, uvijek „životni“ primjer može poslužiti kao nadahnuće; znači „može se!“ Može se, kada se nekoliko marljivih i vrijednih poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava uzdigne iznad dnevno-političkih tema, kada više ne okrivljuju institucije i državu za neučinkovitost (iako bi trebali), već sami sebi postavljaju pitanje; a što možemo mi sami napraviti? Tko želi raditi, stvarati na osobnu koristi i dobrobit zajednice taj ima ideju, a onaj tko ne želi raditi uvijek će naći neki izgovor da ono što treba napraviti nikada ne napravi.

Trg sv. Vida u Vidovcu gdje se nalazi i sjedište PZ Varaždinsko povrće

Srećom vidovečki seljaci su radišni i vrijedni ljudi koji traže rješenja, imaju ideju. Jedna od njih je i Poljoprivredna zadruga Varaždinsko povrće. Zašto ne pokušati objediniti nabavu i prodaju, olakšati naplatu? I gle čuda, ideja se pretvorila u stvarnost, stvarnost koja traje već deset godina. Stvarnost koja polako raste kao i biljke, odnosno proizvodi koje uzgajaju vrijedne ruke vidovečkih zadrugara. Zašto su uspjeli? Zato što su vjerovali u svoju ideju (i jedni drugima), u svoja načela, u svoj model i na kraju uložili svoje novce. Preuzeli su odgovornost.