„Danas se 75 posto hrane proizvodi od 12 vrsta žitarica i 5 vrsta mesa. Standardizacija okusa hrane i izbor tek nekolicine biljaka za proizvodnju hrane čini ogromnu štetu biološkoj i kulturnoj raznolikosti u svijetu“.

Identitet proizvoda sa zemljopisnim područjem, kao proizvoda čija svojstva variraju ovisno o mjestu podrijetla, predstavljaju jedinstvenu kombinaciju lokalnih prirodnih bogatstava (klime, zemljišta, različitih životinjskih pasmina ili biljnih sorti, uporabu tradicionalne opreme za rad, itd.) i kulturoloških aspekata (tradicija, znanje i vještine koje se često prenose s koljena na koljeno) na određenom teritoriju pa takav proizvod povezuje (spaja) ljude, mjesta i proizvode. Proizvođači i lokalno stanovništvo mogu imati koristi od posebnosti svoga okruženja i kulturnog nasljeđa na način koji neće ugroziti njihovu budućnost. Na ovaj način moguće je poticati gospodarski razvoj i poboljšati kvalitetu života.

Društvo sve više gubi svijest o važnosti hrane u svakodnevnom životu i promatra je više kao robu kojom se trguje. Posljednjih godina, sve naglašenija je ideja o potrebi razvoja domaćeg prehrambenog sektora, odnosno lokalne proizvodnje hrane. Uz pojam lokalne hrane najviše se veže riječ „održivost“. Osim ovog pojma vrlo usko se lokalna hrana povezuje s pojmom „sigurnost“. Upravo su ovo
ključni pojmovi zbog kojih moramo inzistirati na jačanju i promoviranju lokalne proizvodnje hrane. Ne postoji neka opće prihvaćena definicija za pojam lokalne hrane koja se često i naziva domaća hrana. U stvari radi se u užem smislu o hrani koja se proizvodi neposredno uz mjesta gdje se i prodaje uglavnom na izravan način od strane samih proizvođača bez posrednika u prodaji. U širem smislu lokalna hrana podrazumijeva proizvodnju hrane na lokalnom i regionalnom području za veću populaciju stanovništva koja se može i lokalno prerađivati. Neke zemlje kao opće pravilo navode da lokalni proizvod mora biti proizveden unutar radijusa od 40 do 50 km od mjesta gdje se prodaje.

Bilo kako bilo lokalnu hranu povezuje činjenica da se proizvodi na području koje nam je poznato, na kojem živimo, poznajemo i susrećemo same proizvođače i da nam je dostupan uvid u samu proizvodnju. Zahvaljujući zadrugarima PZ Varaždinsko povrće proizvodnja takve hrane na području Varaždinske županije dobiva na tržnoj vrijednosti i postaje jedan od stupova očuvanja tradicije poljoprivredne proizvodnje u Općini Vidovec.

U prosjeku unutar EU, oko 15 posto poljoprivrednih gospodarstava prodaje više od 50 posto svoje proizvodnje izravno potrošačima, pri čemu tu postoje znatne razlike među državama; od gotovo jedne četvrtine svih poljoprivrednih gospodarstava u Grčkoj do svega 0.1 posto u Španjolskoj. Aktivnostima usmjerenima na zadovoljavanje rastuće potražnje lokalnih proizvoda može se ojačati i
razviti konkurentnost ruralnih područja. Sustav lokalnih prehrambenih proizvoda nije samo povoljna mogućnost za poljoprivredne proizvođače. On utječe i na aktivnosti koje slijede nakon primarne proizvodnje, kao što su prerada, distribucija i maloprodaja i tako ima multiplikacijski učinak na lokalnu zajednicu jer stvara mogućnost zapošljavanja.

Pozitivni učinci proizvodnje/konzumiranja lokalne hrane mogu se izmjeriti na više načina; Socijalno (potrošač): pristup svježoj, cjenovno pristupačnoj i količinama dostatnoj hrani smanjuje socijalne razlike među ljudima i osigurava svima jednako pravo na elementarnu životnu potrebu – hranu.

Socijalno (proizvođač): drugačiji izvor prihoda, što je često presudno u današnjem sustavu prodaje, veća kontrola vlastite gospodarske održivosti – žilavost, mogu dobiti više cijene, diversificiraju svoje vještine – stjecanje marketinškog i poslovnog znanja, umrežavanje i mogućnosti učenja s drugim poljoprivrednicima.

Okolišno: lokalno proizvedena hrana troši manje fosilne energije (zbog manjeg transporta, nema skladištenja, manje ambalaže), manja emisija CO2, održava krajobraznu i biološku raznolikost (stare sorte i pasmine) i zadržava stanovništvo u ruralnim krajevima, niža primjena agrokemijskih sredstava u proizvodnji.

Gospodarski: više novca troši se u lokalnom gospodarstvu koji duže lokalno kruži – “ne odlazi” iz regije i ima visoki multiplikatorski efekt na lokalnu ekonomiju, prilika za manje poljoprivrednike, potiče se lokalno zapošljavanje (u proizvodnji, preradi i plasmanu poljoprivrednih proizvoda), proširenje djelatnosti, razvoj turizma, poslovno umrežavanje, konkurentnost.

U svakom slučaju, u vrijeme velikih gospodarskih kriza, ali i zbog problema klimatskih i različitih okolišnih promjena, lokalna proizvodnja hrane sve više dolazi u prvi plan. Dok čekamo velike strane greenfeld investicije, fondove Europske unije, povoljne klimatske prilike pa da negdje u svijetu nešto izvanredno urodi plodom i da takva jeftina hrana doputuje do nas ili općenito dok čekamo da netko drugi, izvana riješi naše probleme, možemo se okrenuti oko sebe i sami nešto dobroga učiniti za sebe i ljude oko nas. Možemo za početak proizvesti hranu za vlastite potrebe i potrebe cijele zajednice. Možda se čini banalno, ali napraviti ćemo višestruku korist. Prema pojedinim statistikama, dodana vrijednost u poljoprivrednoj proizvodnji je oko 50 posto, u odnosu na cijenu koju plate kupci. To je iz razloga jer na vrijednost proizvoda najviše utjecaja ima tlo, voda, klima, zrak i slično i ono što je najvažnije svi ti utjecaji su „besplatni“.