“Problem nije u tome kako da nove ideja zaokupe vaše misli, već je problem u oslobađanju od starih. Svaki um predstavlja zgradu ispunjenu starim namještajem. Oslobodite jedan ugao vašeg uma i kreativnost će momentalno naići.”
Dee Hock, poduzetnik

Kako je novac mjerilo pomoću kojega se danas u društvu sve uspoređuje ili vrednuje, onda se i hrana nalazi u tom „košu“. Ako pojedini član kućanstva dnevno konzumira hrane u vrijednosti od oko 4 €, tada se u Varaždinskoj županiji, dnevno pojede hrane ukupne vrijednosti oko 736 tisuća € ili oko 5,4 milijuna kuna. Budući da je RH prehrambeno ovisna zemlja, najmanje 50 posto hrane je uvozno, što znači da oko 2,7 milijuna kn dnevno plaćamo proizvode koje možemo uglavnom (izuzev banana i kave) sami proizvesti.

Zamislite da se dnevno proizvedu i lokalno kruže proizvodi u vrijednosti 2,7 milijuna kuna. Taj novac će se dalje lokalno trošiti, odnosno investirati i stvarati daljnje vrijednosti koje će jačati lokalnu ekonomiju, stvarati nova radna mjesta i podizati standard građana. Na godišnjoj razini to je skoro jedna milijarda novih kuna na jednom malom području kao što je Varaždinska županija. A najzanimljivije je to da za to ne treba velikih ulaganja jer je osnovni resurs (poljoprivredno zemljište) za tu proizvodnju tu pokraj nas. Od ukupne površine županije, u poljoprivredi se koristi 68 329 ha. Pojedini tipovi tla ili niže sistematske jedinice ne javljaju se zasebno, nego s drugim tipovima i nižim jedinicama tvore zemljišne kombinacije, ovisno o matičnom supstratu, reljefu i hidrologiji, ili stupnju antropogenizacije. Sudeći prema tome što je najrasprostranjeniji tip tla lesivirano tlo, očito je da je lesivaža dominantan proces pedogeneze na području Varaždinske županije. Posjedovnu strukturu poljoprivrednog zemljišta karakterizira velik broj parcela, što ujedno i predstavlja najveći problem pri određivanju neke dugoročnije i ozbiljnije projekcije razvoja poljoprivrede varaždinskog kraja.

Dodatni problem predstavlja rasparceliranost posjeda. Tako ove dvije karakteristike (mali posjed i rasparceliranost) predstavljaju glavni ograničavajući čimbenik u stvaranju modernih obiteljskih gospodarstva, odnosno mogućnost organskog rasta onih koji to žele, mogu i hoće. Unatoč povoljnim uvjetima za poljoprivrednu proizvodnju, obradive površine u Varaždinskoj županiji stalno se smanjuju. Gubitak poljoprivrednog zemljišta uz istovremenu njegovu veliku usitnjenost, ostavio je veliki trag u padu konkurentnosti i visini poljoprivredne proizvodnje. U strukturi gubitka poljoprivrednog zemljišta posebno zabrinjava činjenica da je najveći gubitak ostvaren u kategoriji livada i pašnjaka. Ovo upućuje na činjenicu da smo izgubili prirodne resurse za razvoj stočarstva i jeftinu proizvodnju mlijeka i mesa na tradicionalan gotovo ekstenzivan način. Od ukupne površine poljoprivrednog zemljišta (68 329 ha) svega 29 401,21 ha, odnosno 43,03 posto površine nalazi se u sustavu ARKOD-a (nacionalni sustav identifikacije zemljišnih parcela, odnosno evidencija uporabe poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj). Oranice zauzimaju 23 829,88 ha (81,05%), voćnjaci 528,81 ha (1,80%), vinogradi 574,64 ha (1,95%), livade 3 946,11 ha (13,42%), dok preostale vrste poljoprivrednog zemljišta zauzimaju manje površine. Prosječna površina parcela iznosi 0.33 ha, dok prosječan broj katastarskih čestica po poljoprivrednom gospodarstvu iznosi 19,74 k.č. Poljoprivredna djelatnost obavlja se na ukupno 87 736 parcela.