“U životu ćete dobiti sve što želite, ako u dovoljnoj mjeri pomognete i drugima da dobiju što žele.”
Zig Ziglar, motivacijski govornik

Kao što je već spomenuto, najveća hrvatska slabost u odnosu na Europu nije vezana za ugovorne obveze spram Europske unije nego počiva u nespremnosti da prepozna do koje mjere je osnovni vrijednosni izbor hrvatske poljoprivredne politike – industrijalizacija sela – u raskoraku s europskim. Čak i ako ne poznajete tematiku poljoprivredne politike EU, dovoljno se provozati Slovenijom i Austrijom, zemljama s kojima imamo puno zajedničkoga, i puno toga će biti jasnije.

Nema nigdje nekih velikih aglomeracija, uglavnom nema ni velikih stada, a ni parcele nisu nešto velike. A divit ćete se uređenom krajobrazu, divnoj prirodi, sjest ćete u obližnji kafić na osvježenje, a možda sasvim blizu ugledate staju s 10 krava, koje su ključ malog, ali materijalno osiguranog gospodarstva.

Ta se mala gospodarstva najčešće nalaze u zapostavljenim regijama gdje prije svega služe kao podrška lokalnim zajednicama i važnim društvenim i kulturnim uslugama i uzdržavanju okoliša, te bi njihov nestanak imao velik utjecaj na ruralna područja unutar EU. Prema službenoj statistici registrirano je više od 11 milijuna malih gospodarstava u EU.

“Najvažnije vrijeme je SADA, jer je to jedino vrijeme koje je moćno i na koje možemo utjecati.”
Lav Nikolajevič Tolstoj, pisac

Uloga i opstanak malih gospodarstava ne ovisi prvenstveno o ekonomskom razvoju, već uglavnom o poljoprivrednoj politici, naslijeđenoj zemljišnoj strukturi, politici gospodarenja zemljom i kulturi pojedinog naroda. Važnu ulogu u njihovu preživljavanju je odigrala starija populacija poljoprivrednika, koja ne želi mijenjati svoje navike ili se ne želi odvojiti od primarne proizvodnje. Međutim, pojavljuju se i novi mlađi, obrazovani naraštaji, motivirani da povećaju svoje poslovanje kroz razvoj poljoprivredne proizvodnje ili diverzifikacijom kroz nepoljoprivredne djelatnosti. Mala gospodarstva mogu u Hrvatskoj preživjeti kao što preživljavaju drugdje, a mnoga od njih mogu, baš kao i posvuda u Europi, biti važan izvor gospodarskog rasta. Formula preživljavanja je jednostavna: za one koji nemaju ambicije da rastu treba smanjiti ovisnost o prihodima iz primarne proizvodnje i to kombinirati s drugim vrstama djelatnosti. Zato je važno pomoću ruralnog i regionalnog razvoja poboljšavati atraktivnost seoskog prostora i tako povećavati mogućnosti zapošljavanja.

Onima koji žele i mogu rasti potrebno je u prvom redu osigurati zemlju. Politika koja se gubi u snovima skoka u velike proizvodne serije, a ne osigurava da seljaci željni rasta mogu i doći do zemlje čini tešku grešku. To je, nažalost, hrvatska stvarnost već dugo vremena. Nema jednog zareza u europskoj regulativi koji bi sprječavao brzo aktiviranje zemljišta u državnom vlasništvu i brzu razradu provedbe svih onih mjera i politika koje su potrebne da se aktivira i zemljište u privatnom vlasništvu.


To je jednostavni odgovor na enigmu, zašto je hrvatska poljoprivreda u odnosu na europsku zapela. Zapela je jer ne dolazi do svog primarnog faktora proizvodnje, a politika, umjesto da joj olakša da ga dobije, kuka kako nema s kime raditi.