“Stremite k uspjehu, a ne savršenosti. Sačuvajte si pravo na pogrešku jer ćete si tako u životu sačuvati i sposobnost učenja novih stvari i napredovanja.”
David M. Burns, psiholog

Prvo što treba naglasiti da je Hrvatska u potpunom raskoraku s Europom. Najgore je što službene strukture (bivše i sadašnje) ne žele shvatiti da zajednička poljoprivredna politika (ZPP) doduše postoji i da je važna, ali da svaka zemlja usto ima i druge politike kojima se brine za ruralni prostor i seljaka (porezi, promet, razne vrsti infrastruktura, uhodane kreditne strukture itd).

Zapadnoeuropsko selo je znatno bolje zbrinuto nego naše i ima priliku, da koliko-toliko ravnopravno nastupa kao tržišni čimbenik, a mi od pustih papira nikako da ugledamo čovjeka i njegovu krajnje zabrinjavajuću situaciju. Hrvatska nikako da prihvati činjenicu da je gospodarski učinak malih poljoprivrednika vrlo ograničen, ali je njihova uloga u lokalnoj zajednici u smislu doprinosa gospodarstvu, socijalnoj koheziji te održavanju okoliša i prirode itekako važna.

Govoreći o budućnosti ruralnog razvoja, njegova bi filozofija života trebala biti usko povezana s prirodom, poljoprivredom, gospodarstvom i međusobnom suradnjom, a rad bi trebao biti stil života. Pri tome nikome ne treba diktirati model i način razvoja te se ne bi smjelo dozvoliti politici da projekti započinju i završavaju izborima. Naprotiv, potrebno je promijeniti kulturu življenja te ne treba
pod svaku cijenu težiti nekakvim asocijacijama, već se treba okrenuti sebi i svojim vrijednostima te prilikom toga voditi brigu o slijedećem; Potrebno je ulagati u ljude Ljudi su temeljni izvor produktivnosti temeljen na znanju.

Povećanje obrazovanja, povećanje inovativnosti i povećanje ulaganja dovodi do većih plaća, što je vrlo dobra alternativa začaranom kruga industrijskog zapošljavanja s niskim plaćama i smanjenom razinom obrazovanja pri čemu visoka kvaliteta cjeloživotnog obrazovanja ima značajnu ulogu u pripremi ljudi za uspjeh u novom, dinamičkom razdoblju gospodarskog razdoblja. Potrebno je razvijati lokalne resurse. Poljoprivreda još uvijek ima ključnu ulogu u razvoju društvene zajednice, dok je održiva poljoprivreda u neku ruku utemeljena na znanju (uzgoj, proizvodnja) te prvenstveno ovisi o produktivnosti lokalnog stanovništva. Ona je prije svega promišljanje, što zahtjeva sposobnost provedbe promatranja u informaciju, informaciju u znanje, znanje u razumijevanje, a razumijevanje u mudrost. Dakako, održivi razvoj uključuje težak rad, ali to je uglavnom stvar razmišljanja. Pri tome su poljoprivrednici koji se bave održivom poljoprivredom, ustvari brižni ljudi.

Suprotno onome što neki sugeriraju, ruralne zajednice ne smiju odustati od poljoprivrede, već jednostavno trebaju prihvatiti poljoprivredu kao temelj održivog razvoja ruralne sredine. Potrebno je ulagati u infrastrukturu. Osim dobrih cesta i lakšeg pristupa zračnim lukama, suvremeni telekomunikacijski sustavi biti će ključni element u razvoju konkurentnosti između ruralnog prostora i prigradskih i gradskih sredina.

Tako će dovođenje komunikacijskih sustava 21. stoljeća, biti važnija za ruralni prostor danas, nego što je nekad program dovođenja električne energije. Čitavo društvo treba se opredijeliti na razumijevanje, prihvaćanje i vrednovanje različitosti. Kvaliteta života ovisi o pozitivnom odnosu između različitih tipova ljudi.

Razmišljanje, učenje, ponašanje i rad, različito ali u harmoniji, biti će ključ uspjeha razvoja u budućnosti. Ruralne zajednice koje neće prihvatiti i vrednovati različitosti među ljudima, vjerojatno neće uspjeti upravo zbog neprihvaćanja različitih ideja koje će biti potrebne za uspjeh u razvoju društva temeljenom na znanju. I na kraju morate s nekim dijeliti viziju. Ljudi koji žele bolju kvalitetu života, jednostavno se ne smiju zatvoriti unutar vizije ruralnih sredina kao mjestu depresije, pada, propadanja, već razmišljati i djelovati i dijeliti viziju koja promovira nove nade i nadahnuća. Vizija pojedinih osoba u zajednici će se u mnogim aspektima razlikovati od viđenja drugih. Međutim, ljudi u zajednici moraju tražiti neke zajedničke elemente i težnje, a budućnost ruralnog prostora pripada onima koji su spremni na zahtjevne poteze.