“Čovjek ne bi u potpunosti uživao u ljepoti i bogatstvu svoga znanja kad u njegovu stjecanju ne bi trebalo prevladati neke poteškoće. Osvajanje vrhunaca ne bi bilo ni upola lijepo kad na tom putu ne bi trebalo priječi mračne doline.”
Hellen Keller, politička aktivistica i predavačica
Općina Vidovec smještena je u središnjem dijelu Varaždinske županije. Područje općine veoma je zanimljivo i značajno zbog vrijednog kultiviranog i prirodnog krajolika, gospodarskih i infrastrukturnih resursa i potencijala te graditeljske baštine s još uvijek prisutnom, iako u manjem obimu, tradicionalnom arhitekturom. Općina graniči s gradom Varaždinom, što je kroz povijest
definiralo njenu ulogu. Rezultat toga je da je općina s jedne strane poljoprivredno intenzivna pa je „hranila“ grad kroz plasman svojih proizvoda na tržište grada Varaždina, dok je s druge strane nudila smještaj populaciji koja je željela raditi u gradu, a živjeti na selu zbog nižih troškova i bolje kvalitete života.
Za razvoj općine Vidovec, poljoprivreda predstavlja najznačajniju gospodarsku djelatnost. Poljoprivredne površine obuhvaćaju 90 posto područja, od toga obradive poljoprivredne površine (oranice) zauzimaju više od 76 posto područja, a statistički podaci govore da se tek tridesetak posto stanovništva bavi poljoprivredom. Takav podatak čudi mnoge jer na području Općine Vidovec gotova da i nema obitelji koja se na neki način ne bavi poljoprivredom, poglavito proizvodnjom povrća. Općina Vidovec poznata je po proizvodnji varaždinskog zelja (proizvod zaštićen oznakom izvornosti) koje zauzima jedno od središnjih mjesta u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda, dok uzgoj krumpira, salatnog zelja, celera, kelja, salate i drugog povrća zauzima sekundarno mjesto.
Budući da je varaždinsko zelje na području Općine Vidovec stoljećima jedna od temeljnih poluga gospodarskog razvoja toga kraja, posve je razumljivo što su generacije Vidovčana u njemu pronalazile i još uvijek u njemu imaju siguran izvor prihoda za obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Nigdje u Hrvatskoj ne proizvodi se tako kvalitetno zelje kao u vidovečkom kraju. Od zelja se živjelo i ne treba čuditi što su bez iznimke svi naraštaji Vidovčana uzgoju zelja poklanjali posebnu pozornost. O kakvom je odnosu riječ najbolje govori i to što, ne samo proizvođači, nego i ukupno stanovništvo vidovečkih naselja s ponosom za sebe kaže da su Zeljari, a njihova gospodarska, kulturna i turistička manifestacija Zeljarijada organizacijski i sadržajno već odavno je prešla regionalne i nacionalne okvire. To je razlog zašto smo u ovom tekstu nešto više prostora posvetili varaždinskom zelju koje kod vidovečkih zadrugara ima posebno mjesto. Više riječi o ostalim poljoprivrednim proizvodima Poljoprivredne zadruge Varaždinsko povrće bit će u drugim poglavljima.
U kajkavskim govornim područjima Hrvatske, pa tako i u Varaždinskoj županiji, umjesto naziva kupus rabi se naziv zelje. Stoga je i za sortu izvorni i uobičajen naziv „varaždinsko zelje“ iz čega proizlazi i naziv proizvoda. Na području Varaždinštine zelje se uzgaja od pamtivijeka. Pisani tragovi o uzgoju zelja na ovom području datiraju od druge polovice 18. stoljeća. U zbirci Urbarijalni spisi i knjige Varaždinske županije, pronađeni su zapisi koji govore o uzgajanju i rezanju zelja na području ondašnje sučije Vidovec u drugoj polovici 18. stoljeća. „Varaždinsko zelje“ prvi puta se spominje 1878. godine u djelu Povrćarstvo kojeg je na hrvatskom jeziku objavio župnik hrnetički Pajo Krempler, ujedno i prvoj knjizi o povrćarstvu pisanoj na hrvatskom jeziku. Potvrdu ovoj pisanoj povijesti da je Varaždinsko zelje posebna priča, govori u prilog i najnovije istraživanje. U jednom od značajnih međunarodnih časopisa u području Znanosti o hrani Food Research International u 2014. godini, objavljen je rad “Assessing the authenticity of the white cabbage (Brassica oleracea var. capitata f. alba) cv. ‘Varaždinski’ by molecular and phytochemical markers” autora Dunje Šamec, Branke Salopek-Sondi, Jelene Martinčić (Institut Ruđer Bošković), Mare Bogović (Savjetodavna služba-Varaždin) i Dragutina Vinceka (Varaždinska županija). Već dugi niz godina uzgajivači varaždinskog zelja primjećuju tzv. fenotipske razlike u uzgojenom zelju tj. s obzirom na podrijetlo sjemena primjećuju razlike npr. u veličini glave, prinosima i sl. Navedenih razlika ne bi smjelo biti jer je svo to sjeme na našem tržištu deklarirano kao bijeli kupus variatet varaždinsko, odnosno varaždinsko zelje. U ovom radu, zelje uzgojeno od tri vrste sjemena od lokalnih varaždinskih proizvođača uspoređeno je sa zeljem uzgojenim iz sjemena dva proizvođača iz Slovenije i jednim iz Italije koji su prisutni na hrvatskom tržištu. Usporedba je rađena na genetskoj razini (tzv. RAPD markerima), te na fitokemijskoj razini, odnosno koliko se navedeni uzorci razlikuju u sastavu “zdravih” bioaktivnih komponenata kao što su polifenoli, karotenoidi i slično. Također, uspoređen je sastav proteina te antioksidacijska aktivnost. Prema genetskoj sličnosti, statističkim metodama jasno su se izdvojili uzorci čije je podrijetlo sjeme iz Slovenije na jednoj, te onaj iz Italije na drugoj strani. To potvrđuje da su ti uzorci na genetskoj razini različiti od onih domaćih proizvođača te ni ne ćudi činjenica da uzgajivači primjećuju razlike u fenotipskim karakteristikama. Također, u sastavu fitokemikalija, zelje uzgojeno iz sjemena domaćih proizvođača pokazalo je nešto više razine nekih od ispitivanih polifenolnih komponenata te karotenoida što svakako upućuje na biokemijske razlike ali i na činjenicu da su ta zelja superiornija u smislu bioaktivnih komponenti. Bioaktivne se komponente danas povezuju sa prevencijom nastanka mnogih kroničnih bolesti pa čak i nekih vrsta karcinoma te se stoga preporuča konzumacija povrća koje ima više razine tih komponenata. Ovo su prva objavljena istraživanja na genetskoj razini varaždinskog zelja koja svakako potvrđuju da postoje razlike u zelju uzgojenom od različitih proizvođača sjemena. Varaždinsko zelje je povrtna kultura dobivena od autohtone čuvane sorte varaždinski kupus (Brassica oleracea var. capitata f. alba). Varaždinsko zelje pripada grupi kasnih sorti otpornih na hladnoću. Proizvod varaždinsko zelje u optimalnom stupnju tehnološke zrelosti specifičnih je morfoloških svojstava po kojima se razlikuje od drugih vrsta zelja: osim boje listova i izražene nervature, ima karakterističnu ne preveliku, vrlo čvrstu, tvrdu i spljoštenu glavu težine od 1 – 3 kg, a rub vanjskog ovojnog lista se počinje uvijati prema gore. List varaždinskog zelja je toliko tanak da se prilikom stavljanja na dlan ruke naziru vrhovi prstiju ruke, a pritom je elastičan i čvrst. Boja listova je svijetlo maslinastozelena. Gorkasto – ljutkastog je okusa i oštrog mirisa po svježem zelju. Jedna od prednosti varaždinskog zelja je njegova prikladnost za proizvodnju na otvorenom. Zbog otpornosti na niske temperature varaždinsko zelje ostaje na polju do kasne jeseni, zbog čega se ne treba dodatno skladištiti. Na taj način se dodatno povećava sadržaj suhe tvari i udio šećera u proizvodu varaždinskog zelja sve do ručne berbe u tehnološkoj zrelosti. Specifičnim načinom uzgoja uz zatvoreni sustav proizvodnje varaždinskog zelja od sjemena čuvane sorte do finalnog proizvoda dodatno se potvrđuje izvornost proizvoda. Na proizvod varaždinsko zelje su utjecale i metode proizvodnje prilagođene uvjetima tog zemljopisnog područja: usitnjenost parcela, male površine, mali poljoprivredni proizvođači. Pri proizvodnji varaždinskog zelja bitna je vještina lokalnih proizvođača osobito u fazi berbe. U berbi sudjeluju članovi obitelji i to više generacija prenoseći iskustvo i vještinu ručne berbe varaždinskog zelja. Za ručnu berbu je bitna osobna procjena berača koja se temelji na iskustvu i znanju potrebnim pri određivanju zrelosti glavica, odnosno kada su glavice spremne za branje. Pregledom i opipom berač procjenjuje i vrši selektivnu ručnu berbu kojom se osigurava branje glavica u optimalnom stupnju tehnološke zrelosti. Ručna berba doprinosi također i boljoj očuvanosti i izostanku oštećenja koja se javljaju kod strojnog ubiranja glavica. Dugogodišnjim uzgojem i stečenim znanjem o uzgoju varaždinskog zelja, u specifičnim uvjetima, proizvođači su uspjeli dobiti proizvod s posebnim svojstvima koja se ne mogu dobiti u drugim područjima. Zbog svojih elastičnih i tankih listova te gorkasto – ljutkastog okusa varaždinsko zelje postalo je nezamjenjiva namirnica u pripremi tradicionalnih jela ovoga kraja. O izvornosti i posebnosti ovog proizvoda svjedoči i grb Općine Vidovec na kojem je ucrtana glavica varaždinskog zelja.