“Četiri su koraka do uspjeha: planiraj misleći na cilj, pripremaj uz molitve,
nastavi u pozitivnom duhu, radi na tome ustrajno.”
William A. Ward, pisac
Godišnji gubitak od milijarde dolara koliko Hrvatsku trenutačno stoji prehrambena ovisnost, igra ključnu ulogu u negativnom platnom saldu. Budući da se radi o sektoru u kome su naše komparativne prednosti daleko najveće a sekundarni učinci rasta (sigurnost, okoliš, infrastruktura) isto tako važni kao i primarni, nema sumnje da težnja vlastitoj prehrambenoj opskrbljenosti mora biti prvi prioritet gospodarske politike. Do promjene može, međutim, doći jedino radikalnom promjenom dosadašnje agrarne politike i usmjerenjem na regeneraciju obiteljskih gospodarstava na selu po načelima koja su zemljama EU dozvolila da unutar svojih ekonomija postignu i održe taj cilj.
“Čovjek često pogriješi kada je nadomak uspjehu. Da je bio pažljiv na
kraju kao što je bio na početku, to se ne bi dogodilo.”
Lao Tze, filozof
Sudbinski je, međutim, važno da se u Hrvatskoj shvati da nas činjenica da se više ne možemo sami prehraniti čini ranjivima. To treba uzeti u obzir kad se uspoređuju cijene i kvaliteta s EU, odnosno procjenjuje se kako će strani konkurenti vladati u našim tržišnim uvjetima. Sve nas upućuje na zaključak da je jeftiniju, a kvalitetnu hranu jedino moguće proizvesti samo iz obnovljenih domaćih izvora. Što bliže mjestu gdje je ona proizvedena i prerađena. U tom smjeru se mora usmjeriti i politika poljoprivrede koja za to već ima snažno uporište u praksi nekih od zemalja zajednice u koju smo ušli.
OPG Zlatka Zagorca ubraja se među dobro organizirana i uspješna gospodarstva.
Naime, sve tendencije vezane uz proizvodnju hrane u Hrvatskoj su negativne, što nas vodi prije svega u nepotrebnu ovisnost, ne samo o hrani, nego i o uslugama, industrijskim proizvodima, kapitalu, zemljištu, vodi nas u ropstvo. Kako će generacije cijeniti i znati prepoznati vrijednosti poljoprivrede u svom okruženju? Kako i gdje će njene vrijednosti uklopiti u društvu? U svoje obrazovanje, kulturu, zdravlje, sport, znanost. Treba shvatiti da postaje upitan život u prostoru, javljaju se snažne i negativne promjene u ponašanju ljudi u vidu apatije, otuđenosti i samodovoljnosti.
U proizvodnji povrća vidovečki zadrugari koriste najsuvremenije strojeve i opremu.
Upitna je vrijednost obitelji u poljoprivredi, gdje je njena svekolika snaga itekako važna. Upitno je zašto onda ovdje uopće živjeti, zašto ulagati. Upitna je prirodna ravnoteža u prostoru koji nastanjujemo, a onda i ekološki principi koji mogu otići u smjeru erozije samog prostora. Kada govorimo o važnosti poljoprivrednog zemljišta kao nezamjenjivog resursa u proizvodnji hrane onda tu prije svega mislimo na velike prednosti koje nam pruža samodostatnost u proizvodnji hrane. Ona prije svega znači sigurnost, kako financijsku i ekonomsku, tako i prostornu i energetsku za svaku demokratski organiziranu državu. Osim toga povećanje proizvodnje hrane osigurava i veće zapošljavanje lokalnog stanovništva, a time i održivost ukupnog ruralnog prostora kao i komunalnu uređenost.
Ona posebno ima ulogu u očuvanju okoliša prije svega vode i tla te ukupne biološke i krajobrazne raznolikosti, predstavljajući riznicu gena neophodnih za opstanak života na zemlji. Rezultati koje je u deset godina postigla PZ Varaždinsko povrće i postavljeni planovi najbolja su potvrda uspješnog gospodarenja zemljom, znanjem i iskustvom, kao najvećim resursima, te potvrda ideje kako se udruživanjem i na relativno malim prostorima može napredovati i proizvoditi kvalitetno s jasnom nakanom da se kroz proizvodnju naglasi pripadnost lokalnom prostoru, a njegova ekološka očuvanost znak je da će buduće generacije s ponosom proizvoditi na svojoj njivi, živjeti na svome gruntu i imati sigurnost u svome zavičaju.