Crveni luk (Allium cepa) spada među najstarije povrtlarske kulture. Potječe iz srednje Azije i Bliskog istoka, a uzgaja se već više od pet tisuća godina. Miris mu je iznimno aromatičan, a okus snažan, koji varira ovisno o klimi u kojoj raste – što je klima blaža, to je luk slađi. Sorte luka se razlikuju po boji, veličini i okusu. U proljeće i rano ljeto bere se mladi luk, slatkastog i srednje jakog okusa. U jesen se beru veće glavice luka koje se suše. Takav luk ima izraženu aromu, snažan okus, a naziv je dobio prema boji – bijeli, žuti, crveni, odnosno ljubičasti.

 

 

Zdravlje je u povrću

Jak miris luku daju tvari bogate sumporom, koje su isto tako odgovorne i za njegova brojna ljekovita svojstva. Luk je ujedno bogat  i kromom, mineralom koji pomaže u staničnoj reakciji s inzulinom, ali i vitaminom C te brojnim flavonoidima. Ljuti okus i miris luku daju eterična ulja. Mješavinom svojih sastojaka, luk je idealna namjernica za pojačavanje apetita i pospješivanje probave, stoga je u brojnim svjetskim kuhinjama neizostavan u pripremi svih vrsta jela. Redovita konzumacija luka dokazano smanjuje rizik od povišenog krvnog tlaka, smanjuje razinu kolesterola u krvi, čime se preventivno djeluje na mogućnost oboljenja od ateroskleroze, srčanog i moždanog udara. Dokazano je da meso pripremano s lukom znatno smanjuje količinu kancerogenih tvari u odnosu na ono  pripremano bez luka, čime se u velikoj mjeri smanjuje mogućnost od nastanka raka debelog crijeva.

Luk na tanjuru

Žuti luk dugo može zadržati svoj okus i miris, dostupan je tokom cijele godine pa se stoga i najčešće koristi u pripremi velikog broja jela. Variva, juhe, umaci, razna povrtna ili mesna jela, gotovo da su nezamisliva bez luka u bilo kojem njegovom obliku. Luk se može koristiti u prehrani u različitim stadijima svog rasta. Male lukovice koje se još nazivaju i lučice, mogu se glazirati maslacem i poslužiti uz razna mesna jela, najčešće pečenja, ali je ipak najraširenija mogućnost njihova kiseljenja. Ukiseljene lučice mogu se jesti samostalno uz mesne nareske ili se pak ubaciti u variva, juhe ili umake. Ljutika se upotrebljava za rafinirana jela, a ako je se ostavi neko vrijeme u kvalitetnom vinskom octu dobit ćete odličan sastojak za salatni preljev. Mladi luk se pak najčešće jede sirov, a gotovo je obavezan uz roštilj, suhomesnate delicije, razna pečenja… Savjet: za izbjegavanje suza prilikom rezanja, stavite luk u hladnjak na sat vremena.