Poriluk (Allium ampeloprasum) je vrlo stara povrtna biljka, u najbližem srodstvu s crvenim lukom, češnjakom i ostalim vrstama luka, a koja potječe iz Portugala i zemalja sjeverne Afrike, ali se njezini ostaci pronalaze i na istoku Turske pa čak i u Iranu. Od antičkih vremena na glasu je bila kao iznimno ljekovita biljka. Tako je rimski car Neron, kako bi povećao konzumaciju ovog povrća, uveo pravilo da se jednom mjesečno obavezno jede poriluk za bolji glas. Danas je poriluk nacionalni simbol Walesa.
Zdravlje je u povrću
Poriluk je dragocjen zbog prisutnosti fitokemikalija, odnosno fitonutrijenata, biološki aktivnih biljnih molekula, koje u kombinaciji s vitaminima i mineralima povoljno djeluju na cjelokupno zdravlje. Poriluk sadrži znatne količine tiosulfonata, koji rezanjem ili usitnjavanjem prelaze u sulfide. Te tvari djeluju kao prirodni antibiotici, snižavaju krvni tlak, jačaju imunološki i krvožilni sustav, snižavaju razinu kolesterola, aktiviraju enzime koji sudjeluju u detoksifikaciji organizma te imaju ulogu u prevenciji pojave malignih oboljenja. Vrlo je bogat eteričnim uljem, koje u probavnim organima
pobuđuje izlučivanje probavnih sokova, a dobro utječe i na izlučivanje mokraće. U rano proljeće poriluk se koristi za pročišćavanje organizma, obnavljanje crijevne flore, a ima i blago laksativno
djelovanje. Može se jesti sirov i kuhan, iako se kuhanjem gubi određena količina ljekovitih i hranjivih sastojaka.
Poriluk na tanjuru
Poriluk se tradicionalno u našem podneblju priprema kao varivo s krumpirom i vrhnjem, ali je i izvrstan dodatak raznim vrstama juha, bilo samostalno ili u kombinaciji s drugim povrćem. Poriluk se često i kuha s dodatkom maslinova ulja ili maslaca te se poslužuje kao ukusan prilog. Može se pirjati samostalno ili zbog pojačanog okusa i arome, u kombinaciji s domaćom slaninom ili šunkom, dimljenim mesom, jajima, ribom ili gljivama. Pečeni poriluk izvrstan je pak s maslacem ili nadjeven nekim topljivim sirom. Uz dodatak gorgonzole i vrhnja, poriluk postaje neizostavni dio umaka za tjesteninu, a jednako tako ga se može i pohati. Njime se mogu puniti palačinke, gibanice, pite i druge vrste tijesta. Koristi se kao dodatak u pripremi različitih miješanih i složenih salata, a u nedostatku
crvenog luka, lako može zamijeniti njegovu ulogu te postati osnovni začin u pripremi bilo kojeg jela.