Salata (Lactuca sativa) jednogodišnja je ili dvogodišnja biljka iz porodice glavočika. Uzgaja se zbog listova koji se koriste u prehrani. Pravo podrijetlo salate nije poznato, ali se pretpostavlja da je nastala iz divlje, bodljikave salate, čija je pradomovina Sibir. U drevnom Egiptu pripisivali su joj afrodizijačka svojstva, stari Perzijanci njome su liječili nesanicu, a i grčki liječnik Hipokrat prepisivao je salatu također kao lijek. Najpoznatije sorte i na našem području najraširenije su kristalka, putarica, radič, endivija, hrastov list, matovilac…
Zdravlje je u povrću
Zelena salata odličan je izvor antioksidansa, posebno vitamina A. Blagonaklono djeluje na karidovaskularni sustav jer pomaže u sprečavanju nakupljanja kolesterola na stjenke arterija i stvaranje ugrušaka. Sadrži vlakna koja na sebe vežu soli i uklanjaju ih iz organizma. Djeluje na smanjenje visokog krvnog tlaka. Vlakna pomažu i u pravilnom funkcioniranju probavnog sustava. Osiguravaju duži osjećaj sitosti i potiču rad crijeva te sprječavaju konstipaciju. Salata sadrži razne karotenoide, najpoznatiji je beta-karoten, koji tijelu osigurava zaštitu kože i sluznice, potiče rad imunološkog sustava i ublažava upalna stanja. Hranjive tvari iz salate pomažu u održavanju zdravlja mišića, tkiva i kosti. Riječ je energetski siromašnoj namirnica s visokim udjelom vode pa se preporuča osobama
koje paze na tjelesnu težinu. Vanjski tamniji listovi salate nutritivno su bogatiji od svjetlijih koji se nalaze u sredini glavice.
Salata na tanjuru
Prije pripreme salatu je potrebno temeljito očistiti, kako bi se uklonili mogući insekti i nametnici. Salatu se nikako ne bi smjelo namočiti u vodi jer se tako gubi velika većina vitamina koja je topiva u tekućini. Listovi zelene salate se peru u hladnoj vodi. Načini pripreme salate uistinu su raznoliki. Jedna ili više vrsta lisnatih salata mogu se servirati s preljevom od octa, ulja i soli, ali i s limunovim sokom, senfom, tvrdo kuhanim jajem, ljutim umacima, šećerom, medom, peršinom, vlascem, bosiljkom ili raznim vrstama sjemenki. Salatni preljevi mogu biti i na bazi vrhnja, jogurta i majoneze. Zelena salata je vrlo zahvalna namirnica i u kuhinjama omiljena, jer se lako kombinira s drugim namirnicama, bilo povrtnim – mrkvom, celerom, rajčicom, krastavcima… ili pak voćnim – jagodama,
nektarinama, avokadom, ananasom… Gotovo da ne postoji jelo kojem dodatak salate ne podiže okusne, estetske i nutritivne vrijednosti.
